beats by dre cheap

DJECA SU UKRAS SVIJETA

"Sve su odrasle osobe nekad bile djeca.
(Ali se malo njih toga sjeća.)"

"Namjena dječjeg vrtića je odgoj, briga i čuvanje djece do šest godina starosti. Cilj je pripremiti dijete za osnovnu školu, naučiti ga komunicirati, sklapati prijateljstva i pripremiti ga za daljnji život. U njima se ostvaruju redoviti programi njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece rane i predškolske dobi koji su prilagođeni razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i sposobnostima." i tako dalje i tako bliže...

I sve je to tako divno, sve to tako lijepo zvuči, ali kada treba da se djeluje... Eh, tu naravno kao i u svakom drugom segmentu našeg života, mi lijepo tražimo izgovore, druge koji će za nas obaviti ono što mi trebamo, koji će biti naši robovi, a mi ćemo skupljati pohvale. A ukoliko ne bude pohvala, spremni smo te svoje robove, u najmanju ruku mijenjati svak mjesec dok ne skontamo da od toga nema dobiti. Onda ćemo preći na dodatno tlačenje onih kojima je grah pao da tu ostanu malo duže.

Dijete nije igračka. Nije kamen, aparat ili bilo što tome slično, što možete izbaciti iz auta u vrtić prvu minutu nakon što se vrtić otvori, a pokupiti ga posljednju radnu minutu vrtića. Ako je zakašljalo ili ne daj Bože povratilo tužiti i napadati učiteljice, učitelje u vrtiću. Za svaku svoju pogrešku u odgoju djeteta posljedicu prepisivati učiteljima.

A da se malo zapitate ko je to dijete rodio i ko je dužan osnove mu pokazati i usaditi u njegov prazan mikrochip. Kakvi ste vi takvu sliku i dobijete. Ne možete vi oslikati sliku Picassa ako nemate predispozicije za to. Tako se ni vaši genetski kodovi ne mogu promijeniti samim time što se nalaze u novom biću. Ali vi ste ti koji možete da to novo biće usmjeravate i ispravljate greške koje se dešavaju svaki dan.

Sve dok nam djecu budu odgajali kompjuteri, laptopi, tableti, mi ćemo biti robovi te djece. Najlakše je djetetu dati telefon u gostima neka gleda crtani, neće tako ometati vas dok vi razgovarate. Koliko se sjećam ni mi nismo ometali roditelje u razgovoru jer to nismo smjeli ni pomisliti, a  da vam pravo kažem nismo imali ni kad da pomislimo. Uvijek smo znali naći sebi igru kojom ćemo se zabaviti, tako da nam sijelo prođe tako brzo, da bismo mi još produžili.

Učinite djeci život zanimljivim. Pustite ga da padne, da se udari, da se isprlja, da razdere pantole, majcu trčeći kroz šumu. Pustite ga da mijesi tijesto, nema veze što je to vaš sin, neka razvija motortiku. Ne treba mu plastelin. Dok vi kuhate dajte njemu manju posudu i vidjet ćete kako on to sa osmijehom radi. Djeca su željnja istraživanja, saznavanja kroz vlastita iskustva. Oni nisu roboti i to od njih ne smijemo praviti....

Pero moje duše
http://nijemilako.blogger.ba
10/01/2017 12:30