Pero moje duše

Vaš zadatak nije da tražite ljubav, nego samo da tražite i pronađete sve barijere u sebi koje ste izgradili protiv nje. Rumi

03.11.2016.

Je li i vas iznenadio snijeg u novembru? :D


To smo mi. Ljudi od krvi i mesa, sa nešto malo duše u sebi i malo ili skoro ni malo funkcionalnog organa, koji se zove mozak. Stopimo se sa suncem toliko da kada malo zahladni odmah u kapute uskačemo, a ako slučajno snijeg počne da se spušta u jedanaestom mjesecu, to je pravo čudo. Nešto nije uredu. Pa i nije. Prije je znao biti već sniježni pokrivač u ovo doba, a ne po koja pahulja u naletu.

Ne znam što nas čudi snijeg i zima, kada ta ista zima i hladnoća iz nas izbija svaki dan, bez obzira na godišnje doba, vrijeme. Pušemo tako jak sjeverac da bi s nekada i stijena u led pretvorila pred nama. I to ništa nije čudno i nije neobično i nikome ne predstavlja problem, jer to je sasvim normalno. Što smo hladniji i odvratniji, mislimo da ćemo bolje proći. Upravo tako, samo ćemo odlično proći, nigdje se nećemo zadržati ni na trenutak, jer svi će moliti Boga da vas viš nikada ne sretnu, a ne kamo li da sa vama provedu dan, dio dana ili, ne daj Bože, sedmicu i mjesec.

Pitam se zašto ja uvijek vremenske promjene poredim sa ljudima i pretvaram snijeg u riječi, kišu u suze, a sunce u toplinu ljudskog zagrljaja, ali onog iskrenog samo. Jer oni drugi su kao kada te led obuzme. Vajda je to tako normalno. Mora čovjek da nekada i razmišlja, a da to nije vezano za svakodnevne obaveze...

Pero moje duše
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930



Brojač posjeta
23180

Powered by Blogger.ba