JEDNAČINA ŽIVOTA
Rano u jutro, dok se Sunce ponosno diže iza brda, prolazim pored tvoje stanice, ali tebe tu ne nalazim. Ne stojiš pored one stare klupe koju su oluje vremena ugruhale, naslonjen na stub i sa pogledom u pravcu Tešnja. Na toj stanici sada stoji jedna boca, i listovi nošeni laganim povjetarcem ponekada prolete. Gledam u daljinu na onaj put odakle si dolazio. Možda te i ugledam. Možda opet uspiješ nabaciti osmijeh na moje lice. Sama pomisao na tebe donosi mi onaj sjaj u oči i čudan osjećaj. Nije to ljubav niti zaljubljenost. To je nešto sasvim drugo. Nešto pod nazivom „nepoznato“. Što se ne da objasniti. Pojam koji nema svoju definiciju. Životna jednačina sa više nepoznatih. U poznatim su samo imena. Dva imena koja se protežu kroz samu srž i dolaze do vrha. A da se nigdje ne izgube. To je jedina jednačina koja svoje rješenje prepušta vremenu i prostoru. Prilagođava se i oblikuje onako kako je u datom trenutku potrebno. To je ustvari sama bit života. Posjedovati jednačinu koja se može prilagođavati vremenu i prostoru, samo sa njom život ima svoju smisao. Sve druge krive linije mogu odvesti u pogrešan smijer i životu promijeniti predznak. A tek tada nastaju problemske jednačine....
