Pero moje duše
16.09.2016.

Ljubav je...

... kad se neko voli :D

O da, jeste. A koliko me voli počela sam shvatati tek nakon što se probudim ujutro a njegova ruka ispod moje glave, sva utrnula ali se ne pomiče sve dok se ja sama ne pomjerim. Gledam ga tako uspavanog, viri ko zec jer mu je mrsko ustati. Pa kad bu tiho šapnem: "Budi moj imam i ovoga jutra.", onda kao nećka se, a sve zato da bih ga još par puta zovnula. Kada zajedno klanjamo sabah, pa popijemo jutarnju kaficu i ja mu spremim užinu za posao. Gledam ga dok se sprema na posao i svako jutro pomislim kako sam ja najsretnija žena na svijetu. Imam svog hairliju kojeg svako sabahsko jutro ispraćam i nestrpljivo čekam da se vrati kući, kako bi mi opet rekao da bi u ručku moglo biti i malo mesa, jer on ne planira postati vegetarijanac.

A koliko me tek voli kada ugleda da mu je njegova omiljena bijela košulja odjednom dobila neke nove nijanse. Kao na primjer veeeliku rozu fleku i roze rukave. Opet poslije toga uđem u našu sobu a na krevetu me čekaju omiljene fitness čokoladice. Volim onaj njegov umiljati govor i tepanje nakon kojeg uslijedi: "Mogao sam ja i jednu masažu dobiti, leđa mi baš nešto ukočena." I ko ga ne bi izmasirao. U tome svemu još fino zaspi, kao mala beba.

Volim kada iznenada kaže idemo vani, a onda uslijedi velika porcija pomfrita, jer zna da mi je pomfrit omiljen ali i da ga ne jedem u zadnje vrijeme. Linija i te stvari. Dobro on mene i trpi, kad samo neću ovo neću ono. Ne prespavane noći jer je mene groznica obuzela, temperatura raste, a on kvasi krpice i reda obloge. Onaj strah u njegovim okicama da mi se nešto ne desi. Pravljenje čaja i traženje tablete koja liječi u roku od odmah.

Meni je ljubav osmijeh, zagrljaj, lijepa rijec, par bombona sakrivenih u dzepu da mi da dok se vozimo autom. Sapat na uho u sitne sate. Pokušaj pravljenja ručka, pa na kraju završimo na mazalicama. Nije romantican, i znam i kad bi mi kupio cvijet ili buket, vjerovatno bi to bilokada bih ga "napomenula". On je vise tip koji ce se sjetiti kupiti mi cokoladu, pizzu, krofne. Kaze "Sto ce ti cvijece Boga ti? Pa bolje da ti kupim nešto za pojesti. Od toga barem imaš koristi."

Meni je ljubav kad provodimo veceri gledajuci novu sezonu nase omiljene serije, ili neki film, pa se skupim kraj njega, i naslonim glavu na njegova prsa i tako zaspem usred filma. Ili kad sanjam nesto ružno, i onda počnem da vrištim ili nekontrolisano da plačem, a on me zgrabi u svoj zagrljaj i tješi dok ponovo ne zaspem.

Meni je ljubav, ruka u ruci, tišina, i pogledi ka nebu dok prepričavamo događaje proteklog dana.
Onaj osjećaj koji ništa ne može kupiti, kad zaspemo i budimo se skupa. Sitnice koje život i ljubav znače.

Ljubav nije kiseli paradajz. Ljubav je sva moguća zimnica. :D

27.07.2016.

012

Ne slušaj šta  pričaju oni koji su  iza tebe, jer da su vrijedni tvoga vremena ne bi bili IZA !    

Akoti pane mrvica hljeba, sagni se i podigni je, ako ti se odmetne "prijatelj" samo nastavi uzdignute glave...

26.07.2016.

011

Danas se nasmiješi u ogledalo i reci: "Ovo će biti uspješan dan!"

Vjeruj da ćeš barem sa malo više raspoloženja i volje krenuti u nove pobjede... <3

24.07.2016.

Pripremi se, polijećemo

Divan dan za bacanje misli nebesima, da se pročiste, otplove na oblacima i vrate se barem upola bolje i normalnije. Zapravo, nije bilo loše ni ovo vrijeme kada sam lupala k'o maksum po diviziji. Ne bih sad iščekivala DAN D, da nisam bila otkačena i malo brže pričala nego promislila. Ali, treba i to nekada. Nisu džaba davno rekli mlado, ludo. Ženi se dok si mlad i lud, kad opametniš nećeš.

Jedno po jedno i još malo pa gotovo. Koferi pred vratima, haljina u ormaru, cipelice dozivaju da se uskoči u njih i put pod noge. Ali kad me jedna mala ruka uhvati i vrati nazad, ne vidim ni haljinu, ni kofere, ma ništa drugo osim dva oka smeđa, orošena kao cvijeće okupano prvom rosom. Tihi glasić i onaj snažni zagrljaj kao da me zakuju za stolicu.

Mrsit ću ti kose princezo moja ali u mislima svojim, noću ti poljubac za laku noć sa povjetarcem slati, umivat će te rosa umjesto ruke moje. Ti si pupoljak koji sam zalijevala, mazila i čuvala od jakog sunca, a sada kada budeš trebala procvjetati u najljepšu ružu na svijetu, ja ti odlazim, ali nikada ti leđa neću okrenuti. Moj pogled će ostati na tebi, ruka u tvojoj ruci i u mislila tvoj najslađi jutarnji osmijeh.

Pahuljice moja, ti ne nestaješ sa prvom zrakom sunca, ti si sletila na srce i tu ostaješ zauvijek. Niti ono zna kucati bez tebe, niti tvoj sjaj bez njegove zaštite vrijedi. Duša u duši, srce u srcu i ruka u ruci je sve što nas drži živima.

Čuvaj se pahuljice, polijećemo. Svijet je naš. A mi smo svoje. Niko i ništa nam više ne treba. Samo ti i ja i ovaj svijet iluzija.....

14.06.2016.

SVAKO "ZAŠTO" IMA SVOJE "ZATO"!


Postavit ću sebi na hiljade pitanja koja će tražiti samo jedan odgovor. ZATO. Četiri slova i kraj. Jaka kao bedemi kule i grade najjači odgovor. Tu treba da stane svaki vid razmišljanja o tuđim problemima. A nekada i vlastitim. Prekida se nit između nas i ovog svijeta i počinjemo letjeti. Letimo visoko, bez cilja, bez putanje.

Tako večeras i ja želim da letim. Da se vinem nebu u oblake i da te posmatram. Svaki dan, sahat, ma svaki mogući trenutak bez tvog prisustva izaziva nelagodu. Neraspoloženje i čežnju. Mislim da bi ti to moje priznanje trebalo nešto značiti. Znam da hoće, ali ti to nećeš pokazati.

Kaznit ćeš me i ovu noć svojim odsustvom i bolnim kilometrima. Kucat će kazaljka na satu novi sehur bez tebe, novi iftar bez tvojih bistrih okica, tvoga divnog osmijeha.

"Sanjat ću dan da se ostvari san, neću se buditi i past će kamen sa srca mog, jer ćeš se vratiti." Eto to mi trenutno pada na pamet. Nije tačno izrečeno kao što to u pjesmi pjesnik reče, ali ov je moje srce otkucalo note, a ruka ispisala slovima. I da, sanjat ću i čekati. Ponekad te viđati. A onda, kada jednog dana Uzvišeni ostvari naše snove, poletjet ću ti u zagrljaj, a ti ćeš obećati da me nikad nećeš pustiti.

Obećanje? Pristaješ li na to?

26.05.2016.

PROSTO K'O PASULJ

Malo po malo, dođeš do faze kada dijeliš sobu sa 17 godina mlađom sestrom i onda pođeš ući u nju (do jučer samo svoju sobu), kad fino poljubiš bravu, jer je mala zaključala.

Kada sam pitala što je zaključala, odgovor je bio:

"Pa zato da mi ti i mama ne bi ulazile u sobu!"- kratko i jasno, sestro imaš mahanje

17.05.2016.

101010101000011100

Idite i ostavite sve ono što vas čini nesretnima. Neka rijeka ljudi koja teče pored vas i pokušava vas poplaviti, sa sobom ponese sve te stvari koje vas iritiraju. Odselite se duhovno jako daleko. To je sasvim moguće bez da se maknete sa mjesta na kome se trenutno nalazite.

Svako duhovno putovanje, odmara. Ono ne umara i ne traje cijelu vječnost. A čovjeku donese novo rođenje. Osvježenje. Radost i snagu. Uzmite svoje snove za ruku i poletite.

Neka vam snovi budu krila, a oni koji vas žele srušiti samo jača motivacija i gorivo za dalji let. Ne dajte da vi budete njihov vozač i sluga, da vaše ideje budu njima vidljive i ispunjene prije nego se okrenete.

Nekada je bolje imati onaj unutarnji krug prijatelja, koji žive u nama, a to smo mi u nekoliko različitih percepcija. Ako nas i neki od naših dijelova nas samih povrijedi, barem smo to sami sebi uradili i opet ćemo svijet gledati istim očima.

 Sve dok nas drugi budu uništavali, sve više ćemo navlačiti koprenu na svoje oči i oslijepit ćemo.

Slijepilo vlada svijetom. A mi vladajmo sobom. To je jedino ispravno vladanje, koje može donijeti velike promjene.

27.04.2016.

SAMO NAGLAS RAZMIŠLJAM.....

Dugo nisam ulazila na blog, niti pisala u svoj dnevnik, jednostavno, okupirana sam nekim drugim obavezama, koje kao da imaju prah za uspavljivanje, tamo negdje poslije jacije, i odmah mi kapci budu spušteni, i kao da se tijelo i ne okrene, a sabah već na vratima. I tako već nekoliko dana.

U tome svemu zaboravih reći da sam kući, kod roditelja, a proljeće je. Mislim da većina za o čemu pričam. Na selu uvijek ima posla, a majka ne može stići sve sama. Naravno, ne prigovaram ja što ima posla, i što moram da radim, ali uz sav taj posao uspjela sam posmatrati i odnos svoga oca prema majci. Tačno mi nekada dođe da plačem. Dođe mi, Vallahi, nekada i da mu se proturiječim, mada to nikada nije bila dobra ideja. On odmah ima prtu-napad, koji košta više nego posljedica njegovog prvobitnog ponašanja.

Naime, on radi težak fizički posao, ali ni majka ne sjedi po cio dan, kao neke gospođe, uz TV serije ili na kahvicama. Kad on sjedi, zna se više puta desiti da ona i dalje radi. On čak navečer jednu turu sna odsanja dok ona još uvijek nešto, kao crvica po kuhinji radi.

A kad se on probudi, pođe jaukati kako ga boli kičma, kako je umoran, treba ga izmasirati. Ona mora ostaviti sve što je započela raditi i uzeti kremu, od koje se sva kuća uzmiriše na mentol i masirati ga dok on ne kaže da je dosta.

Kad joj se prohtije otići na sijelo, kao da mu šamar opali, ako hoće sama posjetiti nekoga, prvo mora stotinu stvari da odradi da bi mogla pola sata negdje sjesti, jer će nakon toga on zvati i pitati kad će kući.

Tačno bih nekada voljela da mu promijenim moždani sklop na par dana, da mama malo odmori. Ali Jedan vidi sve, Jedan čuje sve, pa Ga iskreno molim da nagradi moju majku za sve što čini za nas, svoju djecu, za svog upruga i da joj pripremi najljepše mjesto u Džennetu, jer moj otac nema pravo ni sekunde reći da nije bio zadovoljan svojom suprugom.

Vjerujem da ima i gorih primjera, ali jednostavno ne podržavam taj psihički teror, indirektno, pa se onda pitaju zašto su žene neraspoložene, zašto su im žene, čim su sjele počele da spavaju, i slično.

Na pragu sam da postanem supruga, vjerujem da život nije kao u bajkama, ali isto tako molim Uzvišenog da mom budućem suprugu podari razumijevanja, da neke stvari ne moram crtati, jer ako smo ljudi, valjda se uvijek možemo lijepo dogovoriti oko svega. Allah najbolje zna, kako će nam biti, ali svakoj djevojci, budućoj supruzi, majci, snahi, želim lijep i ugodan život na ovom svijetu i najljepše mjesto za uživanje sa njenim voljenim na Budućem, boljem svijetu, ako Bog da.

28.01.2016.

VIJESTI

A sada eksluzivno, prenosimo svakodnevne vijesti na koje ne obraćamo pažnju:

Jutro je tačno u pravo vrijeme ponovo osvanu još jedan lijep i sunčan dan. Sunce je, hvala Bogu, ponovo izašlo sa Istoka, tako da nam je Uzvišeni dao priliku da proživimo još jedan dan na ovom svijetu i uradimo što više dobrih dijela.

Trava je osvježena blagom kišom koja je pravila društvo gospodinu Mjesecu i njegovim gospođicama, zvjezdicama.

Mrav je sa prvom zrakom sunca krenuo na posao. Čim nema snijega, posao mu je puno lakši, da skupi što više hrane u svoju kućicu kako bi mogao preživjeti kada snijeg prekrije i njegov brijeg.

Ptice su cvrkutom budile sve one koji žive pod plavim nebeskim svodom i krenule su da svoju mladunčad nauče njihovom prvom letu.

U cijeloj našoj divnoj državi rođene su nove, male i slatke nade za bolje sutra. Oni su dokaz da nije sve tako tmurno, obećavajući da će barem narednih desetak godina donositi radost.

Jutros je svaka majka, sa mnogo truda i napora, mnogo ljubavi i ponosa, opet uspjela da spremi doručak, opegla odjeću za svoje školarce, spremi ih i otprati u školu, da bi sa osmijehom opet dočekala njihova umorna lica i pretvorila ih u najljepše osmijehe na svijetu.

I za kraj naših vijesti, želimo vam bolji pogled na svijet i vrijednosti koje nosi sa sobom, ljepša i veselija jutra, mnogo osmijeha i produktivnijih razmišljanja...

27.11.2015.

Like a question...


Pravilo života ili šta već? Da oni koji se najviše trude da bude sve u najboljem redu, uvijek

budu   krivi za greške drugih ljudi....


Stariji postovi